Sveti Feliks Kantalicijski

Jedan od najpoznatijih kapucinskih svetaca koji je imao veliki utjecaj na cjeloviti kapucinski red zasigurno je sveti Feliks, rođen oko 1515. u malom mjestu Cantaliceu (blizu Rietija), a u novoosnovani kapucinski red stupio je 1543/1544. godine u već odrasloj dobi.

Za njegovo životno svjedočenje bitna je i sama činjenica da je žarko želio ući baš u kapucinski red, koji je u to vrijeme u Crkvi bio promatran vrlo sumnjičavim očima, jer je 1542. tadašnji generalni vikar reda (fra Berardino Ochino) postao protestant. Za razliku od klera, pučanstvo je promatralo kapucine i cijenilo ih po njihovom načinu života i dobru kojem su činili; i baš je to bio razlog koji je nagnao svetog Feliksa da se pridruži braći kapucinima.

Godinu dana kasnije, 18. svibnja, položio je svoje redovničke zavjete i odmah bio poslan u nekoliko samostana kroz iduće dvije godine, gdje je služio Bogu, Crkvi i ljudima kao brat laik kroz razne službe. Najveći dio svoga života proveo je u Rimu (1547.-1587.) svakodnevno prolazeći ulicama, skupljajući milostinju (kruh, vino, i ulje), susrećući ljude od najsiromašnijih prosjaka do plemića, pa čak i samoga papu; za svakoga je imao vremena, strpljenja i koji koristan savjet. Ostalo vrijeme je provodio u molitvi, pokori, posjećivanju bolesnika, te izrađujući križiće za pobožne ljude koji su ga za to zamolili, a čak je i pojedinu braću poučio moliti i skupljati milostinju.

Potkraj travnja 1587. je obolio, a nedugo zatim 18. svibnja preminuo na glasu svetosti, kako su to ljudi koji su ga poznavali govorili. Njegova braća kapucini su ga smatrali dobrim redovnikom, poput mnogih drugih, te su se iznenadili vidjevši ogromnu povorku ljudi, sačinjenu od svih slojeva društva, pa čak i kardinala i samoga pape Siksto V., koji su dolazili iskazati počast njegovom mrtvom tijelu i razglašavali njegovu svetost i čudesa. Papa je odredio da se odmah pokrene proces za Feliksovo proglašenje blaženim, te se odmah počela širiti pobožnost fra Feliksu stavljanjem u opticaj životopise, i sličice još zvanim “laička literatura“ koje su bile izrazito popularne kako među običnim pukom koji nije znao čitati, tako među plemstvom i klerom. Još jedan pokazatelj pobožnosti naroda prema Feliksu su bila velika i svečana slavlja posvuda uoči njegova proglašenja blaženim 1625. i proglašenja svetim 22. svibnja 1712.

Blagdan svetog Feliksa slavi se 18. svibnja, ali u današnje vrijeme na prostoru Hrvatske nije baš najpoznatiji svetac. Narod se više spominje svetog Leopolda i svetog “Padre“ Pia, ali Feliksov utjecaj bio je izrazito snažan, a moglo bi se čak i reći kako je njegova svetost kamen temeljac izgradnje kapucinskog reda. Također, njegov primjer života svima može biti uzor svetosti i pobožnosti. Feliks je bio jednostavan, skroman, pobožan, i marljiv brat laik otvorena srca za svakoga koga je susretao u svojem ispunjenom danu; a utjecaj je bio jasno vidljiv i među braćom kapucinima jer su mnogi mlađi naraštaji htjeli nasljedovati njegov način života kako bi se približili Kristu služeći ljudima, počevši od najmanjih. To nam pokazuju i brojke: u Italiji 1650. godine 277 je fratara kapucina, inspirirano njegovim životom, za redovničko ime uzelo ime  Feliks. Uz ovo već samo po sebi bogato nasljeđe, ostavio nam je još jedan veliki dar: u kapucinskom redu uvijek se nastojala izbjeći tzv. klerikalizacija Reda. To znači kako su kapucini uvijek težili tome da se u njihovim zajednicama postigne što veća jednakost između braće laika i braće svećenika, i da se među njima ne prave razlike. Upravo je velika većina svetaca, blaženika, i slugu Božjih našeg kapucinskog reda sastavljena od braće laika koji nisu bili svećenici. Spomenuo bih našega slugu Božjeg kapucina fra Antu Josipa Tomičića, iako su danas najpoznatiji kapucinski sveci upravo dvojica velikih ispovjednika, sv. Padre Pio i sv. Leopold Bogdan Mandić.

fra Mislav Šebečić